Prva, pa odmah maraton

Još sam pod dojmom i u nevjerici.

Moj prvi maraton je iza mene!? Da stvar bude bolja, to mi je i prva službena utrka u životu, ako izuzmemo Wings...

Evo ovako je tekla moja priča: Priključio sam se TNT-u službeno 1.7. i imao sam na umu trčati polumaraton u Ljubljani, ali... počeli treninzi i vidio ja da mogu pa se odlučio za promjenu - za maraton. Odradio dva dobra treninga preko 30 km i pomislio: što je još 12 km? To kao uvod, hehe... Dakle, jučerašnji maraton...

Došli smo u Ljubljanu popodne u subotu. Ja sam trebao promijeniti prijavu iz polumaratona u maraton i to napravio. Navečer šalje poruku Renato: Brane nije u prijavi za maraton. Zovem ženu kući da provjeri, oko 10 sati kaže: "Još si u polumaratonu." Tek tada mi nije bilo jasno što sutra trčim,ali rekoh sam sebi: "Ideš na 42, valjda će očitati i ovaj čip za 21." 


A sada start... Ušli smo u Zonu 3 i prije početka trke moj cilj je bio postići vrijeme oko 4h. Krenuli mi, prošli start u 10:39. Ja i Marin Skoblar smo krenuli skupa i odlučili trčati na 5:45 - 5:50. Nakon kilometra smo stigli Travicu, tada smo trčali nas trojica 5.25-5.30. Zatim smo stigli Anu i trčali u četvero. Stigli smo i Sanju, ali smo je izgubili nakon par kilometara. Nas četvero nastavljamo u lipom ritmu uz ćakulu do zone gdje se razdvajamo. Mašu meni redari da se prebacim na 21,a ja njima da sam napravio izmjenu i da trčim maraton (mislim u sebi: ovo ti je zadnja šansa da se predomisliš)... i tako krenemo u nepoznato. I opet stižemo Travicu, tempo dobar, sve po planu. Na 29. km vidimo poznati dres stotinjak metara ispred, a ono Siniša Pezelj.

Taman 100 m ispred okrjepnice na 30. km za mene stižu problemi: boli sve osim glave! Tu sam sreo Sinišu i lagano smo krenuli skupa sa Skoblarom. Ubrzo je Siniša otpao, meni tijelo sve teže i teže. Skoblar me bodri ajmo, ajmo, proći će to. Čujemo netko raspalio pjesmu Večeras je naša fešta. Pjevamo i trčimo. Još samo deset. Super. Idemo dalje, još tri pa okrjepa, ali ja jednostavno ne mogu. Kažem to Marinu i ostajem sam sa svojim mislima: „Budalo, zašto si iša trčat maraton? Imao si priliku trčat 21 i zasra si je!“

Tada shvatim da je moj plan od 4 h definitivno pao u vodu. Stanem sa strane nakon 33. km i malo se istegnem. Eto stiže Siniša, viče: „Ajmo prijatelju!“

Krenem ja dalje, trčim sa Sinišom parsto metara prije nego što sad on zaostane. Dođe 35. km, malo se okrijepim... Još samo sedam. Ma završit ću ja ovaj maraton pa makar četveronoške! Na 36. km noge ne slušaju, bole kukovi, kvadricepsi kao da je neko zabio u njih nož i svakim novim korakom vrti. Tetive i stopala ne osjećam, kao da na kostima trčim. Sve više trkača me prolazi, a ja imam osjećaj da ovoj agonija nema kraja. Miješaju se osjećaji da li nastaviti ili odustati, razočarati prvenstveno sebe pa onda i druge i rekoh da u životu nikad nisam odustao pa neću ni sada...

Malo hodam, malo trčim, sa strane čuješ samo „ŠE MAL,ŠE MAL“, to mi daje malo podstreka, ali i dalje se osjećam kao zombi. Radim nešto, ali kao da toga nisam svjestan. Dolazi nizbrdica prema 39. km. Još tri i gotovo, kad ono - podvožnjak i blagi uspon!? Toliki da počnem opet hodati i tako nastavljam prema 40. km opet trčati. Tamo je okrjepa pa ću malo stati. I tako bi... kad na 40. km prođe neko poznato lice. Iva. Viče: „Idemo,idemo!“ Malo se još zalijem vodom i krenem dalje, lagano dolazim u sami centar grada. Čuje se pjesma Parnog valjka, nemam pojma koja. Pjevam refren i idem dalje. Još samo 1500 metara i gotovo. Ali nema više pjesme. Uzbrdica, još 1 km do kraja. Malo hodam, počnem opet trčati, kad ono iza zavoja oznaka 42. km! Pomislim: „još malo pa gotovo...“ Ponovno počnem hodati, ali kad začujem one poznate ohrabrujuće riječi „ŠE MAL,ŠE MAL“, odlučim: moram još ovih 500 metara otrčati. Smognem još taman toliko snage da utrčim u cilj.
Vidjevši TNT-ovce na tribini poletim i... THE END.
Kad sam prošao kroz cilj i dobio medalju krenuli su bol i suze. Nisam osjećao noge, a opet, bio sam sretan što sam uspio završiti.
Hvala treneru Danielu Filiću, Marinu Skoblaru koji mi je rekao da to mogu i s kojim sam trčao većinu maratona,Travici na duhovitim dosjetkama i svim TNT-ovcima.
Bilo je ovo jedno nezaboravno iskustvo u pomicanju vlastitih granica. Veselim se novim izazovima. Ne tako skoro.laughing

 

Kategorija: